preskoči na sadržaj

Srednja škola Zlatar

 > Početna
Vijesti

Uspješna karijera našeg učenika

Autor: Stela Markulin, 14. 3. 2019.

Naš bivši učenik Denis Bosak prošle je jeseni završio studij na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, u razredu Krešimira Dolenčića. Ove se godine istaknuo u zahtjevnoj ulozi Vrtirepa, fiškališa staroga barona  u starokajkavskoj komediji „Čini barona Tamburlana“ koja je premijerno izvedena u HNK-u Varaždin 28. veljače 2019. te je doživjela veliki uspjeh.
Kao učenik Srednje škole Zlatar sudjelovao je u svim školskim predstavama, a školu je predstavljao i na županijskom natjecanju Lidrano.
Cijeli članak iz pera gospodina Željka Slunjskog pročitajte pod više.

 

Dvadeset šestogodišnji glumac Denis Bosak -zvijezda kajkavske komedije „Čini
barona Tamburlana“ u varaždinskom HNK
Fiškališ Vrtirep iz Poznanovca

Željko Slunjski
Varaždin
Varaždinski HNK, dobivši status nacionalnoga kazališta, ima, među ostalim,
misiju istraživanja, pronalaženja i postavljanja baštine upravo kajkavskog
jezičnog izražaja. Pun pogodak, ako je suditi po pljesku publike, ostvaren je
prošli tjedan premijernom izvedbom starokajkavske komedije nepoznatog
autora „Čini barona Tamburlana“. Jedna je od ponajboljih hrvatskih komedija
18. stoljeća , a pronađena je stoljeće poslije. Teatrolozi kažu da spada u vrhunce
hrvatske književnosti kajkavskog jezika te u komediografske vrhunce hrvatske
književnosti uopće. U naslovnoj ulozi barona Tamburlana briljirao je gostujući
glumac Vid Balog, a konce ove komedije ,koja se događa “ vu Raguzi“ ,
suvereno drži mladi glumac Denis Bosak iz Poznanovca, u zahtjevnoj ulozi
Vrtirepa, fiškališa staroga barona. Redatelju Krešimiru Dolenčiću bila je to prva
suradnja s varaždinskom kazališnom pozornicom.
Stazom zagorskih glumaca

Talentirani Denis Bosak, koji je prošle jeseni završio studij na Akademiji
dramske umjetnosti u Zagrebu, u razredu Krešimira Dolenčića, uspješno je
zakoračio na Talijine stube uspjeha, slijedeći trag etabliranih zagorskih
glumaca, Ronalda Žlabura, Adama Končića i Marije Borić, te mlađih Mirele
Videk Hranjec, brata joj Matea i Matije Šakoronje. Na glumačkim su
studentskim stazama Krapinčani Dea Presečki i Martin Grđan.
Odabir glume kao životnoga poziva za Denisa nije bio mladenački hir.
-U drugom razredu osnovne škole u Poznanovcu bio sam član dramske skupine,
čija je voditeljica bila moja tadašnja učiteljica Darinka. Za potrebe neke školske
priredbe radili smo „Bajku o dva Lj“. Riječ je o tekstu kojeg je učiteljica
prilagodila kao dramski tekst za dva lika, odnosno o kraljici koja crpi eliksir

života iz drveta jabuke i njezinog kraljevskog savjetnika. To je bila prva
priredba u kojoj sam imao važniju ulogu. Svidio mi se način na koji smo stvorili
tu predstavu koju smo često izvodili pred publikom na školskim priredbama,
humanitarnim koncertima… Tu se rodila moja ljubav prema glumi. U petom i
šestom razredu osnovne škole bio sam polaznik Centra KNAP na zagrebačkoj
Peščenici, pod vodstvom Ive Lehunšek. Da se gluma može i studirati nisam
znao sve do pred kraj osnovnoga obrazovanja, kada sam doznao za akademiju .
Od toga trenutka više nije bilo sumnje čime se u životu želim baviti. Osim
KNAP-a, u kojemu sada i sam držim dramsku grupu za polaznike od 7 do 11
godina na engleskom jeziku, pohađao sam i Dječje kazalište Dubrava radeći s
dramskom pedagoginjom Majom Kovač i Učilište ZKM-a , surađujući s
pedagoginjom Katarinom Kolega – priča o svojim dramskim počecima Denis o
kojemu će se, u godinama što slijede, zacijelo još mnogo lijepoga čuti.

Učenik zlatarske gimnazije

Bio je učenik zlatarske gimnazije, o kojemu ravnateljica, Zdenka Rogina, govori
biranim riječima. Sudjelovao je u svim školskim priredbama, vrlo svestran, i kad
je maturirao ravnateljica je bila „na sto muka“ kako mu naći zamjenu.
Ambiciozan, završio je i četiri razreda osnovne glazbene škole , glasovir, kod
vrsne profesorice Josipe Hopek.
-Predstavljao sam svoju školu na županijskom natjecanju Lidrano. To je bilo
vrijeme kada sam odlazio u ZKM, trudio se pročitati što više knjiga i drama,
paralelno gledajući kazališne predstave- prisjeća se Denis kojemu su, u
ostvarenju ambicija, najveća potpora bili roditelji, majka Ljiljana zaposlena u
svetokriškoj „Prostoriji“ i tata Darko, stolarski poduzetnik koji radi namještaj
po mjeri.
-Rijetko se tko može pohvaliti takvim roditeljima. Pet godina, dva puta tjedno,
vozili su me u Zagreb , dok sam polazio dramska učilišta. Tijekom studija na
Akademiji dramske umjetnosti nisu propustili ni jedan ispit,koji su na Akademiji

javni. Nakon što sam magistrirao, prate svaku moju kazališnu i filmsku
premijeru- s osjećajima zahvalnosti priča o svojim brižnim roditeljima.
No, upis na zagrebačku Akademiju uspio mu je tek u trećem pokušaju, što samo
po sebi kazuje o njegovoj upornosti i glumačkoj želji. Kako je bio otvoren i
trogodišnji studij „Gluma i mediji“ u sklopu riječkoga Sveučilišta, što ga je
programski osmislio slavni Rade Šerbedžija, Denis je na oba položio prijamni
ispit.
-Pripremala me Branka Cvitković,nacionalna glumačka prvakinja zagrebačkoga
HNK. Pomogli su mi i glumci Nina Erak, Dubravka Obad i Antun Tudić. Za
treći pokušaj upisa pripremio sam monolog Vidovića iz Krležine novele
„Baraka Pet Be“ i „Ciganjsku“ iz Balada Petrice Kerempuha –spominje Denis
koji je tijekom studija učio od mnogih velikana glume, scenskoga pokreta i
govora, kakvi su, primjerice, Alma Prica, Ozren Grabarić, Joško Ševo, Rene
Medvešek…a diplomirao je u razredu uglednog redatelja Krešimira Dolenčića,
igrajući Puka u Shakespeareovoj komediji“ San ljetne noći“.

Genijalnost Kreše Dolenčića

-Na Akademiji smo svi kao obitelj. Nemoguće je da se cijelo vrijeme svi
slažemo, ali osuđeni smo provoditi zajedno i više od 12 sati dnevno , sedam
dana u tjednu. To stvara veze i prijateljstva koja sasvim sigurno nadžive
diplomu i potraju daleko u život- kaže Denis, hvaleći Dolenčića koji mu je
povjerio veliku ulogu u svojem varaždinskom redateljskom debiju:
-Krešo je genijalni redatelj s vizijom koji ostavlja prostora glumačkoj intuiciji i
stvaranju lika. Osim što sam u Varaždinu imao prilike puno naučiti od starijih
kolega ,poput Vida Baloga, Roberta Plemića, Zdenka Brleka i Barbare Rocco,
rad s Krešom dao mi je slobodu koja je glumački neophodna, dakako u jasnim
granicama tražene zadaće. To je savršena kombinacija slobode i pravila koja
stvara plodno tlo za kreativni rad.
Kaže kako mu je bilo zabavno kreirati lik negativca, fiškališa, jer „igranje
negativaca nekako uvijek ispadne zabavnije od likova heroja“. Vrtirep je

manipulator koji ni sekunde ne stoji mirno, uvijek ima asa u džepu i neprestano
smišlja nove laskave riječi kojima od naivnog baronaTamburlana izvlači korist,
odnosno 'intereš'. Bilo je zanimljivo tražiti poveznice između napisanog lika,
suvremenog čitanja i stila smještenog u barok-kaže Denis koji s diplomom u
džepu ide „kud koji mili moji“. Trenutno je slobodnjak koji „skače“ od
projekta do projekta. I ima se čime pohvaliti! Otkako je magistrirao u rujnu
prošle godine, pojavio se u filmu Eduarda Galića „ Za ona dobra stara vremena“
koji je ovih dana krenuo u kino dvorane. Snimajući, Denis se našao u zviježđu
velikih glumačkih imena, među kojima je i Ivo Gregurević u jednoj od svojih
posljednjih uloga.

Golotinja na sceni

Vodio je i festival dječjih slikovnica, radio na dječjoj predstavi „Neposlušna
Pahulja“ s Teatrom Tirena u Maloj sceni i „Tri praščića sele na Jadran“ u režiji
mladog kolege Mire Čabraje, zatim „Čudesno vodstvo Julija Klovića“,
predstavu redateljice Arije Rizvić koja još uvijek igra vikendom u Klovićevim
dvorima. Spominje i predstavu „ Table D'Hôte“ redatelja Nenada Glavana koja
je svoju premijeru doživjela na velikoj sceni u Muzeju suvremene umjetnosti.
Pojavio se i u nekoliko epizodnih uloga na televiziji u „Crno bijelom svijetu“ i
„Tko te šiša“, a film „The Match“ Jakova Sedlara trenutno je u postprodukciji.
Denisa posebice veseli sinkroniziranje crtića, posao koji ga uvijek vraća
dječjem žaru.
Spominjemo mu pojavu sve češćeg razgolićavanja glumaca u kazališnim
predstavama, kao što je redatelj Paolo Magelli do „gole kože“ skinuo Zrinku
Cvitešić i Filipa Vidovića u „Mački na vrućem limenom krovu“ u zagrebačkom
HNK. Je li to stvarno dramska potreba ili samo mamac za publiku?
-Teško je odgovoriti na ovo pitanje bez konteksta. Golo tijelo na sceni može biti
estetski trik jednako kao i opravdana potreba. Ljudsko tijelo nije nešto čega se
treba sramiti. Štoviše, vjerujem da tu famu treba demistificirati. Svi smo mi
rođeni goli i u tome nema nikakve sramote. Naravno, ne bih se pristao skinuti

ako uistinu ne vjerujem da za time ne postoji veća potreba od one- želimo
vidjeti golog glumca jer znamo da će to privući gledatelje i stvoriti dobru priču.
Golotinja na sceni i u filmu mora biti posljedica, a ne razlog.




Tražilica
Kalendar
« Srpanj 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Korisni linkovi

CMS za škole logo
Srednja škola Zlatar / Braće Radić 10, HR-49250 Zlatar / www.ss-zlatar.skole.hr / ss-zlatar@kr.htnet.hr
preskoči na navigaciju